Jednako kao što postoje brojna pozitivna istraživanja koja potvrđuju važnost vježbanja za žene u trudnoći, ne smijemo zaboraviti spomenuti važnost vježbanja i njen pozitivan utjecaj na rast i razvoj samog ploda.
Važno je da tjelovježba bude primjerena stanju trudnice i njenoj fazi trudnoće, te da se trudnica educira o važnostima i pozitivnim efektima vježbi koje izvodi na satu, ali i onim vježbama i pozicijama koje mogu negativno utjecati na njeno stanje i plod kako bi u svakom trenutku prilikom izvođenja vježbi trudnica bila maksimalno fokusirana na pravilnu izvedbu i osjećaj u svome tijelu.
Kako bi utvrdili pozitivan utjecaj vježbanja na razvoj posteljice i fetusa provedena su brojna istraživanja koja ću navesti u daljnjem tekstu.
Posteljica osigurava transport kisika i ugljik-dioksida između majke i fetusa. Rast posteljice, koji je mjeren ultrazvukom između 16 i 24 tjedna, bio je veći kod žena koje su vježbale u trudnoći (Clapp i Rizk 1992), što u konačnici poboljšava funkcionalni kapacitet posteljice te može bolje opskrbljivati fetus krvlju tijekom napora (Jackson i sur. 1995).
Utjecaj vježbanja tijekom trudnoće na porodnu težinu djeteta
Žene koje su vježbale prije i tijekom trudnoće imaju manji prirast tjelesne mase i rađaju lakšu djecu (Bell i sur., 1994.). Djeca su lakša u prosjeku 320 – 400 grama kod žena koje su vježbale prije i za vrijeme trudnoće (Clapp i Capeless, 1990.; Bell i sur., 1995. ).
U istraživanjima nije pronađena incidencija rađanja djece s nižom porođajnom težinom kod žena koje su vježbale, iako njihova novorođenčad ima manji postotak masti. Isto tako kod trudnica koje su rekreacijski vježbale nije pronađena smanjena porodna težina (Duncombe i sur., 2006. )
Leiferman i Evenson, 2003. proučavali su utjecaj fizičke aktivnosti na smanjenje porodne težine te navode kako žene koje nisu vježbale tijekom trudnoće imaju veću vjerojatnost rađanja djece s niskom porođajnom težinom.
Utjecaj vježbanja tijekom trudnoće na tjelesnu težinu djeteta
Godinu dana nakon poroda
Clapp, 1996. u svom je istraživanju pratio stotinu djece od majki koje su vježbale u trudnoći i kontrolne skupine koja nije vježbala u trudnoći. Nakon godinu dana između djece nisu pronađene značajne razlike glede visine, težine i ostalih mjera. No, djeca majki koje su vježbale imala su bolje rezultate na standardiziranom testu razvoja (Bayley Test of Infant Development) te neznatno bolje rezultate na testiranju mentalnih sposobnosti.
Pet godina nakon poroda
Nakon pet godina napravljena je ponovna usporedba na dvadesetak djece koja su sudjelovala u istraživanju (iz kontrolne grupe i grupe čije su majke vježbale) te su došli do rezultata da su djeca čije su majke vježbale imala manje masnog tkiva po porodu, a i kasnije te isto tako manji postotak masnog tkiva u organizmu. Ostale značajne razlike, kao što je postizanje rezultata u školi, vizualne motoričke vještine, koordinacija, težina, visina i opseg, nisu pronađene.
Na što treba obratiti pažnju kod vježbanja tijekom trudnoće?
Tijekom trudnoće mali broj žena može imati problema sa utero-placentarnom vaskularnom insuficijencijom. Njezina prisutnost tijekom vježbanja može imati učinak na fetoplacentarni protok krvi.
Kod trudnica s normalnom arterijskom cirkulacijom uterusa vježbanje nema efekta na opskrbu fetusa, no kod tri od dvanaest žena s utero-placentarnom vaskularnom insuficijencijom dolazi do kompromitiranja umbilikalne cirkulacije te se kod dvije od te tri razvija rani intrauterini zastoj rasta ploda te je vježbanje kontraindicirano (Chadda i sur., 2005.).
Neka istraživanja bavila su se fetalnim markerima distresa, uključujući fetalnu srčanu frekvenciju, pojavu mekonija i fetalnog “disanja” kako bi se odredilo koja vrsta intenzitet, i frekvencija vježbanja može dovesti do neželjenih komplikacija. Fetalni distres smanjuje dotok krvi prema crijevima te može doći do pražnjenja u plodnu vodu i dolazi do zamućenja plodne vode mekonijem. Međutim u istraživanjima koje je provodio Clapp 1991. godine nije došao do spoznaja kako dolazi do povećane učestalosti mekonijske vode kod žena koje su vježbale u trudnoći i one koje nisu, ni kada je dolazilo do povišene frekvencije srca za 25 – 35 otkucaja u minuti.
Kao znak fetalnog distresa može se pojaviti odsutnost pokretanja i promjene u srčanoj akciji fetusa. Normalna fetalna frekvencija iznosi između 120 i 168 otkucaja u minuti. Ako je smanjen dotok krvi prema uterusu tijekom vježbanja, fetalna srčana frekvencija ostaje kratko povišena i nakon vježbanja (Polley i sur., 2002.; Clapp i sur., 1993. ).
Na fetalnu srčanu frekvenciju utječe intenzitet, vrsta i dužina trajanja vježbanja. Istraživanja pokazuju kako tijekom vježbanja dolazi do blagog, intermitentnog distresa fetusa koji može zaštiti fetus tijekom većeg distresa koji se može odvijati tijekom poroda te se time fetus prilagođava i bolje podnosi intermitentni distres.
Pozitivni učinci vježbanja na porod
Novija istraživanja provedena na trudnicama pokazuju kako je sam porod olakšan, a njegovo trajanje smanjeno, žene lakše podnose napore kroz koje prolaze tijekom poroda te se brže oporavljaju nakon poroda. U nastavku izdvajam neke od provedenih istraživanja učinaka vježbanja na sam porod.
Ostanak u dobroj formi tijekom trudnoće ne doprinosi samo fizičkom blagostanju trudnice, već može olakšati sam porod ( Sternfeld i suradnici , 1995.) te navode primjere do kojih su došli u svom istraživanju:
- stopa carskih rezova kod žena koje su redovito vježbale iznosi 6,7 % dok kod žena koje nisu bile aktivne u trudnoći iznosi 28,1 %
- porodna težina novorođenčadi bila je veća kod žena koje su vježbale u trudnoći
- Apgar test kod novorođenčadi čije su majke vježbale u tudnoći bio je nešto viši
- Prosječni boravak nakon poroda u bolnici bio je kraći kod žena koje su vježbale u trudnoći
Clapp, 1998. u svom istraživanju navodi da kod žena koje su tijekom trudnoće vježbale dolazi do značajno smanjene medicinske intervencije, što uključuje:
- 35 % rodilja ima smanjenu bol pri porodu
- 75 % je smanjena iscrpljenost rodilje
- 50 % rodilja nema potrebe za bušenjem vodenjaka
- 50 % rodilja ima manju potrebu za izazivanjem umjetnih trudova
- 55 % rodilja ima manju potrebu za epiziotomijom
- 75 % manje je carskih rezova
Bungam i suradnici ( 2000. ) navode kako je tjelesnim vježbanjem smanjena mogućnost da će žena roditi carskim rezom, što je pozitivno, jer takav način poroda je puno opasniji i može dovesti do različitih komplikacija.
U istraživanju iz 2003. Clapp navodi da žene koje vježbaju tijekom i nakon trudnoće nemaju fizičkih problema te se brže oporavljaju od poroda, dok žene koje nisu vježbale u trudnoći trebaju duži oporavak.
Rezultati istraživanja kod žena koje su vježbale u trudnoći ( Clapp. 2003. ) :
- 95 % žena koje su prije trudnoće vježbale vratile su se vježbanju nakon trudnoće
- 40 % žena vrati se redovitom vježbanju laganog intenziteta dva tjedna nakon poroda
- nakon 6 mjeseci od poroda sve žene se vrate normalnim fizičkim aktivnostima
- 55 % žena koje su vježbale vratile su prijašnju tjelesnu težinu i postotak masnog tkiva za 6 mjeseci nakon poroda
- tonus trbušnih mišića manji je za 15 % kod žena koje su vježbale do 1. godine nakon poroda
- 75 % žena nema nikakvih poteškoća povezanih s vježbanjem, dok manji dio osjeća neke poteškoće s mišićno-koštanim sustavom
- vrlo malo žena ima poteškoće s dojkama ili dojenjem zbog vježbanja.
Rezultati istraživanja fizičkih promjena kod žena koje nisu vježbale u trudnoći ( Clapp, 2003.):
- samo 30 % postigne istu razinu fizičke sposobnosti kao prije trudnoće
- prosječno zadrže tri puta veću tjelesnu težinu i dva puta veći postotak tjelesne masti godinu dana nakon poroda od žena koje su tijekom trudnoće vježbale
- tonus trbušnih mišića je 52 % niži godinu dana nakon poroda
- prisutan je duži period stresne inkontinencije
Svim navedenim istraživanjima o važnosti vježbanja za trudnicu, plod i sam porod u konačnici možemo zaključiti kako je vježbanje prije, a pogotovo tijekom trudnoće itekako preporučljivo, osim u situacijama kada rizičnost trudnoće i nekakve komplikacije to zabranjuju.
Potaknuta time, željela bih ponovno navesti neke od meni najvažnijih pozitivnih učinaka vježbanja u trudnoći:
- Lučenje hormona Relaxina – omogućuje instruktoru ispravljanje loših držanja zbog opuštenih ligamenata i mišićnog tkiva
- Povećava se snaga trbušnih mišića koji podržavaju plod te se odgađa pojava bolova u leđima
- Osnažuje se i održava tonus mišića zdjeličnog dna i zdjelice važnih za porod
- Bolja je opskrba ploda kisikom – oksigencija
- Bolja je cirkulacija što smanjuje pojavu oticanja i grčenja nogu
- Raspoloženje i sveopće psiho-fizičko zdravlje su na visokoj razini- svakim treningom otpuštaju se endorfin, serotonin i adrenalin koji utječu na poboljšanje raspoloženja
- Optimalizira se razina šećera u krvi – manja je mogućnost pojave dijabetesa
- Povećana je urinarna kontrola zbog osvještenih i snažnih mišića zdjeličnog dna
- Kontrolirana je tjelesna masa trudnice, a veća je masa djeteta pri porodu što ujedno znači i motorički sposobnije dijete
- Lakši porod i brži oporavak – veća je mišićna izdržljivost, kontrola zdjeličnog dna u fazi izgona
- Bebe lakše podnose stres od trudničkih kontrakcija te sam porod (J. Clapp, 2002)
U slučaju dodatnih pitanja ili nejasnoća, naš LittleDot tim vam stoji na raspolaganju za dodatan savjet. Ukoliko niste, LittleDot aplikaciju možete preuzeti ovdje.
